Proljeće – Ivan Goran Kovačić

Cvate zrak od cvrkuta pticâ.
(Gdje su gnijezda?). Skrećem k nebu glavu:
Paperje srebri u zraku se plavu.
Žuti cik kljunićâ svih klica.

Cikti krš. Igle svih živica
Zvucima sitnim bodu srce. Javu
Cvrkutom bijesnim razganjaju: Travu,
Blijedu još, pokri zelen mrtvih lica…

Ptičji glas, vjenčićem od trnja
Najslađe pjesme, grobove im kiti.
Šutimo. Suze ne možemo kriti.

Nije plač: Bljesci suznog zrnja
Đerdan su svjetla, što im slavu štiti.
Nema ih više, jer su htjeli biti!

_____________________________________________________________________
Ivan Goran Kovačić – rođen je 21. marta 1913. godine u Lukovdolu kraj Vrbovskog; pesnik, pisac, partizan. Pisao je pesme, novele, eseje, kritike i članke. Za života je izdao zbirku pesama Lirika i knjigu novela Dani gnjeva, u kojoj je prikazao male i nesretne ljude pritisnute siromaštvom, decu svoga rodnog Gorskog kotara. Počeo je pisati i dva romana Brod na potoku i Božji bubanj, ali ih nije uspeo završiti. Krajem 1942. priredio je pesme Ognji i rože i knjigu kritika Eseji i ocjene. Svojom izvornom i snažnom zbirkom Ognji i rože uveo je u našu književnost kajkavsko narečje Gorskog kotara, koje postoji kao mala jezička oaza.
Zajedno s Vladimirom Nazorom priključuje se partizanima 1942. g., učestvuje u napornim marševima, ali istovremeno i intenzivno piše. Početkom jula 1943. g. nalazio se u istočnobosanskom selu Vrbnici kod Foče, skrivajući se od četnika koji su klali partizanske ranjenike sa Sutjeske. Krajem juna ili početkom jula četnici su ga pronašli i ubili. Četnici su tada zaklali i profesora dr Simu Miloševića.
Na fotografiji: Ivan Goran Kovačić marta 1943. g. u blizini Nevesinja.
– Lirika, Ognji i rože, Postuma: http://vetarsabalkana.com/d/513918/d/ivan-goran-kovacic—pjesme.pdf
Večna slava velikom pesniku i partizanu!