Pjesma o pituru Paški koji se borio sa smrću – Živko Jeličić

I tiho je te noći
on s bombom u prsima
svako okno rastvarao,
sagibao se:
dijete usnulo tražio;
ni jedno dijete
nije u mraku dodirom prstiju probudio;
te noći je on,
pitur Paško, s bombom u prsima,
pred polazak u boj
svu djecu u ulici
izljubio.

Za sve vas, za sve vas,
za vaš san,
ići ću, mili moji,
– govorio je nad usnulim čelom –
za vaš modri, pitki dan
ići ću, mili moji,
u smrt ću poći.

neću vam, mili moji,
kriti
noćas ću se u ponoći
s njom
lice u lice
sa smrću, sa smrću
sukobiti.
Spavajte,
dišite mirno
ko zvijezde u vodi,
ništa, mili,
san je:
krv tamna moja pliva na vodi.

(odlomak)
________________________________________________________________________________________

U Splitu, 1941., pitur je Paško jedne ljetne noći, u čamcu, doveslao do velikog okupatorskog parobroda i zapalio ga bombom. Osvijetljen plamenom pao je u ruke fašista. Nakon nekoliko mjeseci strijeljan je s tridesetoricom drugova u Šibeniku. (Mogućnosti, br 8/10, 1981.)
Živko Jeličić (1920.-1995.), hrvatski književnik, povjesničar književnosti, urednik i nakladnik. Pisao je pjesme, romane, drame, filmske scenarije, eseje i književne kritike. Prva zbirka pjesama Bijeli kum (1945.) i Kobila u inju tematski su vezane uz rat. Svoje je krativne snage posvetio proznom pisanju. »Strastveno je mikroanalitički ocrtao sudbine splitskih obitelji, posebice u nedaćama rata i okupacije (Kap stida, Mlada koža, Šašava luna)« (T. Maroević)
Preuzeto iz Ratne kronike Splita 1941. – 1945.
Na fotografiji: Njemačka okupatorska soldateska na ulicama Splita. Na gradskim bedemima njemačke vojnike dočekale su parole partizanskih osloboditelja koji su sedamnaest dana držali grad.