Pjesma budućima – Vladimir Popović

Možda će doći jedno drugo vrijeme
i drugi ljudi, neshvatljivi nama.
Možda bi tuđim gledali se okom
i mi sa njima i oni sa nama.

Možda će vidjet i u našem dobru
svu našu bijedu i svu bijedu vijeka
i naći, možda, da od naše duše
ne živi više ni od jeke jeka.

Možda će vrijednost ljudskoga života
mjerom se drugom da cijeni i važe
i druge misli, osjećaji drugi
djela će njina da nose i snaže.

Ipak, ma kakvi bili oni ljudi,
navike, težnje, običaji, doba –
ali mi znamo: oni neće moći
bez pošte proći pokraj našeg groba.

_________________________________________________________________________________

Vladimir Popović rođen je u Zadru 12. 02. 1910. a umro u Zagrebu, 23. 12. 1995. g. Bio je jugoslovenski pesnik. Pučku školu i gimnaziju je pohađao u Šibeniku, a za vreme Drugog svetskog rata je bio u partizanima. Od 1957. je bio umetnički direktor Zagreb filma, a od 1982. redovni član HAZU. Uređivao je pesničke antologije. Dobitnik je nagrade Vladimir Nazor za životno delo.
– Na fotografiji – detalj sa spomenika “Sloboda” na Iriškom vencu, Fruška gora, podignut 1951. godine, u čast palih boraca; autor istog je vajar Sreten Stojanović.