Pastiri – Ivan Goran Kovačić

Pastir – vjetar zviždi dugim bičem:
Iza gore goni ovce: oblake.

Onda siđe k meni na livadu
I zelenom se travom valjamo.

Kad ogladnim, potrese krošnjama,
U krilo baci slatke plodove.

Poškaklja me, pa se nasmijemo.
Mirno pasu ovce na livadi.

Lista brzo moju početnicu
I sa mnom čita sitne pjesmice;

Čujem, na povratku s paše večernje:
Šapuće ih lišću u krošnjama.

______________________________________________________

Jugoslavenski pjesnik Ivan Goran Kovačič rođen je 21. 3. 1913. u obitelji Ivana i Ruže (rođ. Klein) Kovačić.
Koncem 1942.g. zajedno s Vladimirom Nazorom je pobjegao iz Zagreba, te se uključio u Narodnooslobodilačku borbu gdje je sudjelovao u napornim marševima po Bosni. U ratu je intenzivno pisao. U NOB-u je napisao čuvenu poemu Jama, kao protest protiv ustaških pokolja nad Srbima u drugom svjetskom ratu.

Krajem lipnja i početkom srpnja 1943 nalazio se u istočnobosanskom selu Vrbici kod Foče, skrivajući se od četnika koji su klali partizanske ranjenike sa Sutjeske. Juna ili početkom jula četnici su ga pronašli i zaklali.
Pesma “Pastiri” je preuzeta iz knjige “Ognji i rože” koja je posthumno objavljena.
Na fotografiji: Ivan Goran Kovačić sa komandirom I dalmatinske brigade Gligom Mandićem za vreme V neprijateljske ofanzive.