Noć 1941 – Razija Handžić

Čuješ li, majko, kako Sava ječi?
Krvave joj vode za mrtvima hode…
Oh za kim noć vrisnu? Za kim zajauka?
Koga sada u smrt sa psovkama vode?

Lelek užasa… Nije, nije vjetar;
odsvuda vrebaju zvjerstva opaka.
Pogasi svjetla… joj, približuju se
zločina čizme iz busija mraka…

Noć ih udaljava… A zgrčena srca
još vješala njišu… Još strah nokte bode…
Ali hrabra majko, znam opet ćeš sutra
dijeliti pogače i letke slobode.

Nosićeš ih i ti materinski smjelo,
pod bezličnim zarom na srcu skrivene…
Ah, ko bi rekao da brane slobodu
i žene vjekovnom pečom oslijepljene…


Razija Hamdžić  rođena 1910. g. u Banjoj Luci, pesnikinja, partizanka. Odrasla je u Zavidovićima, a umrla je 1994. g. u Sarajevu. Knjiga pesama: “Uspravno plamenje”  iz 1977.
Na fotografiji: Karavane. Žene solinskog bazena koje su u karavani na Kozjak nosile hranu za partizane (fotografija preuzeta iz knjige Ratna kronika Splita 1941-1945)