Ko smo – Slavko Mandić

Zemlja je naša puna crnih vjetrina,
mi smo sinovi vjetrometina.
Ko orlovi smo silni gordi
u sjećanju blaženom
kad smo u pjesmi pjanih hordi
pali na ove zemlje brežne.

Mi nismo za pjesme nježne.
Najljepša je naša muzika
oštrih noževa zveka
i krici mećave sniježne.
Pjesma je naša krik,
pjesma je naša jauk
iz mračnih besputnih dolina
sa crnih strašnih hridina.

Jer mi smo mrli ćuteć i bez krika
jer mi smo djeca titana
i mučenika,
Jer mi smo djeca orla i oblaka
i riječ je naša svaka
ko lelek drveni crna.


Slavko Mandić rođen 1910. u selu Rudice, Bosna i Hercegovina. Ubijen je u Jasenovcu 1942. godine. Knjiga pesama: “Zvuci i jauci”.
Na fotografiji: Logoraši u Jasenovcu 1942. g.