Jutro – Ivan Goran Kovačić

Budeći se slušate talasanje tanga;
Za doručak glazbu: popularne arije.
Zabrinuti možda za spas svoga ranga,
Žurite, još sanjivi, u mrak kancelarije.

“Da nije na vidu politička objeda?
Štrajk još s univerze? Il čistoća rasna?
Baka mi je židovka.” Gospoda zbog objeda
Pred služavkom, mrmljajuć, suviše su glasna.

Vi idilu sanjate Haita, Havane,
O sreći Amerike, gdje ima maslaca,
Šećera i skorupa. Tu se u kavane
Zbog opreza na razgovor čovjek ući žaca.

– A ovdje nad nama, u planinskom kršu,
Kruži bombardirajuć talijanska “Savoja”,
Taneta mitraljeska kao ptice pršu
Sa zmijinjim psikanjem. Dok grom našeg boja

Tutnji muklo planinom, majkom partizanâ,
A ja (nakon bačenog fašističkog letka,
Prljavog od ponuda) s mržnjom naših rana
Bijelim stih na plamenu ispaljenog metka.

1943.


Ivan Goran Kovačić recituje svoju poeziju borcima 1. proleterske brigade, na Neretvi 1943.