Čovječanstvo – Antun Barac

Slavonskom blatnom cestom kamion juri.
Na njemu roblje. Straža oko njega.
Kundak i bodež. Dan jesenji suri.
Žalosna, pusta jednoličnost svega.

Stražarska pjesma ori se po zraku
Ko da se čuju pračovjeka zvuci.
A roblje šuti. Bar po kakvu znaku
Da zna, što skori nose mu trenuci!

Povorka čudna dolazi sve bliže:
Sablasni, suhi, sagnuti kosturi –
Bez snage noga, jedva da se diže,
Bez sjaja oko i bez cilja zuri.

Polako idu: Roj zatočenika.
Bradom obrasla, izblijedjela lica.
Na njima krpe bez boje i lika.
Oko njih straža. I rana pada tmica.

S kamiona pljusnu kiša udaraca.
Jauk. I povik: “Umlati! Obori!”
A roblje šuti. Krpa blatom gaca.
Stražarska pjesma sumrakom se ori.

(1942. g. u logoru Jasenovac)


____________________________________________________________

Antun Barac Kamenjak, 22. 8. 1894. — Zagreb, 1. 11. 1955. Za vreme Drugog svetskog rata bio je interniran u logor u Staroj Gradiški.
-Mladen Iveković, jedan od zatočenika u logoru Jasenovac, piše:
„Nema pera koje bi bilo u stanju opisati strahote i užasnu atmosferu
Jasenovca. To premašuje svaku ljudsku fantaziju. Pakao, inkvizicija,
najužasniji teror, kakav nigdje i nikada u historiji nije postojao,
krvološtvo divljih zvjeri, izbijanje na površinu najtamnijih i najogavnijih instikata, kakvi se dosad kod ljudi uopće nisu pojavljivali — to je malo rečeno …”
Iz predgovora knjige Antuna Miletića – Koncentracioni logor Jasenovac, Biblioteka Izvori, link: http://www.znaci.net/00003/510.pdf
Fotografija gore: Ubijanje logoraša u sabirnom logoru Jasenovac, dole: okovi iskovani u mehaničarskoj radionici jasenovačkog logora za “neposlušne logoraše”, izvor: znaci.net