Čamac na Kupi – Vladimir Nazor

Malen si, uzak, trošan,
al ti me ipak nosiš,
čamče na Kupi!
Sve kamenje mojih briga,
sve gvožđe mojih mržnja,
sve olovo mojih čekanja,
prenosiš preko vode.

Al i sve moje nade,
ljubavi, čežnje, zanose
tobom će onkraj rijeke
što korito joj biva
široko i duboko
da dijeli od Dobra Zlo.
Čudo ti za me postaješ:
galija, lijepa, velika,
koja po moru plovi
k Otoku Spasenja.
U nje su vesla od naše
najčvršće hrastovine,
i jarboli tesani
u lugu gdje se rodismo,
i jadra što su kod nas
i tkana i šivena,
i zastave što znadu
đerđefe naših žena.
Maleni trošni čamče
na mutnoj Kupi,
uradi što i sa mnom:
dočekaj sve što trpi!
Prenesi cijelu Hrvatsku
na onu stranu vode,
na teške al svete puteve
poštenja i slobode!

Prosinca 1942.g.

_________________________________________________________

Vladimir Nazor pesnik (Brač, 30. maj 1876. — Zagreb, 19. jun 1949.)
Iako u godinama i narušenog zdravlja, krajem 1942. godine Vladimir Nazor je s pesnikom Ivanom Goranom Kovačićem preko reke Kupe otišao u partizane o čemu je izvestio i Radio London.
Nazor je počeo voditi dnevnik “S partizanima” koji se smatra jednim od najupečatljivijih ratnih dnevnika pored dnevnika Dragojla Dudića.
NAZOROVA PORUKA DALMATINCIMA:
“U zaleđu Dalmacije rasplamtio se i gori uvijek jačom žestinom rat partizana protiv fašizma. Hrvati i Srbi, katolici, pravoslavni i muslimani, čvrsto složeni u nevolji, digoše se protiv okupatora, protiv Nijemaca, Talijana i njihovih slugu robova, ustaša i četnika koji pale kuće, kolju ljude, uništavaju imanja, sela i varoši.
Ili se pustiti zaklati i istrijebiti zauvijek, ili se dignuti i obraniti.
Trećega nema!
Jao mlitavcu i strašljivcu!
Njemu nema spasa; oluja će ga zahvatiti, ma se on ponižavao, čuvao i pritajivao.
Drugovi i braćo Dalmatinci!
Partizani su od negdašnjih pojedinih, gotovo nenaoružanih skupina, sami i bez ičije pomoći, sastavili čete i bataljune, brigade i divizije, izrasli u korpuse, u čitavu vojsku, koja – dobro vođena i uvijek bolje opskrbljena – tuče u našoj zemlji tuđinca, praveći mu štete i neprilike, a bije, goni i kažnjava četnike i ustaše, braneći narodu život i imanje.
Neka se svaka dalmatinska planina prometne u partizansku tvrđavu, svaki naš zaliv u gusarsko gnijezdo protiv otimača našeg mora, svaki naš otok u klisuru o koju će se razbiti lađa grabežljivog okupatora! Dalmatinsko zagorje i Primorje neka listom ustanu!”
U Hercegovini, u ožujku 1943.g.
Na fotografiji: pesnici Ivan Goran Kovačić i Vladimir Nazor