Bez zvijezda noć – Ilija Jakovljević

Bez zvijezda noć,
Prozor u kaos i tminu.
S Kozare prkosni vjetar
u strašnu, kobnu tišinu.

Jesi li našao srce?
Il samo pod čelom praska?
Klonuće. Ludilo. Živci.
Posmrtna nijema maska.

Bez uma. Bez duha.
Bljedoća voska i zida.
Krvava ruka u mraku
Uzalud rešetke kida.

U tamu tamnica tone.
Logor se stravom zavi.
Pod mojom samicom krvnik
čitave noći davi.

_______________________________________________________________

Ilija Jakovljević rodio se 21. oktobra 1898. godine u Mostaru gde je završio Osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirao je na Pravnom fakultetu 1926. i doktorirao 1929. godine u Zagrebu. Između dva rata bavio se novinarstvom i pisao književne kritike. Objavljivao je pesme i pripovetke. Bio je član Društva hrvatskih književnika, uređivao je časopis „Savremenik“. Bio je hrvatski intelektualac koji je simpatisao ideje Hrvatske seljačke stranke.
Kad je Ante Pavelić došao na vlast, predložio je Iliji (kao eminentnom hrvatskom intelektualcu) da se pridruži ustaškoj vladi. Ilija je predlog odbio zbog čega je kasnije dospeo u logor u Staroj Gradiški.
U logor je odveden 13. oktobra 1941. godine, zajedno sa grupom hrvatskih intelektualaca (Antun Barac, Josip Badalić, Grga Novak, Mirko Dejanović, Mirko Breier, Lujo Tomašić …). Iz logora je izašao 23. decembra 1942. godine. Zbog pretnji ponovnim hapšenjem od strane ustaške vlasti, 21. septembra 1944. godine odlazi u partizane. Nakon Drugog svjetskog rata ponovno otvara advokatsku kancelariju u Zagrebu, kratko sarađuje u “Vjesniku” i objavljuje knjigu “Lirika nevremena” – o bolnom logoraškom iskustvu. “Ovo je zemlja grobova” – kaže on na jednom mestu u svojoj starogradiškoj prozi.
28. oktobra 1948. godine umro je u zatvoru i sahranjen je u Zagrebu.

-Nakon uspostave fašističke tvorevine NDH, započelo se sa nasilnim jezičnim čistunstvom u hrvatskome jeziku, na čemu je osobno inzistirao Ante Pavelić. Zatočeni Jakovljević je iz logora o tome posprdno pisao:
“U glavnom ustaškom glasilu „Hrvatskom narodu”, zaboravio se netko i upotrijebio riječ „pogreb” (srbizam). Zaprepastio se Poglavnik, zaprepastio se njegov „dvor”, prestravio se njegov osobni ured. Sve je alarmirano. Tko je zločinac? „Hrvatski narod” objavi na čelu lista dva puta uzastopce strogi ukor iz Poglavnikova osobnog ureda s Poglavnikovim upozorenjem da će dotični prestupnik biti kažnjen. […] Očekivah da ćemo u najskorije vrijeme pozdraviti u logoru jedno „lice” (osobu koja je upotrijebila riječ „pogreb”). Ali kako to „lice” bijaše Pavelićev osobni stenograf ili „brzopisac”, pomilovan je, i tako nam izosta ta senzacija.“
– Korišćena slika: Vlasto Kopač (1913. – 2006.): “Samomor” (Samoubistvo); vreme nastanka slike maj 1944.g. Zbog komunističke propagande Vlasto je bio 1936. osuđen na 4 meseca zatvora. 1938. postaje član Komunističke partije Slovenije, a 1943. g. ga ponovo hapse i 1944. šalju u logor u Dahau.