Balada o nepoznatom vojniku – Kosta Racin

Negdje u polju bitoljskom,
žalosna vrba tuguje
pod vrbom grob bez oznake,
u grobu vojnik nepoznat.

Leži od rata svjetskoga,
leži i već se raspao
silna ga tuga izjela,
zašto je ovdje pogin’o.

Kraj njega nikoga nema
tek nebo plavo nad njime
i zemlja pod njim šutljiva
nad grobom vrba žalosna.

A tamo u gori zelenoj
u bezbroj raka snivaju
junaci slavni narodni
za zemlju svoju umriješe.

U ponoć kad se nad njima
grane od bola svijaju
planinska bistra jezera
ko svjetlost silna blistaju.

Tad vile iz njih izlaze,
nečujno jedna za drugom
i grob do groba pohode
junake dižuć u kolo.

I kad svi već obidju
tu vrbu, tužnu, žalosnu
junaci sami zastanu
neznanca brata dozivlju;

“Neznanče, more, ustani,
u kolo hajde sa vilama!
Zora zori, pijetli će
selo uskoro buditi!”

A on iz groba romori:
riječ po riječ čemernu:
“Podjite braćo’ braćo, idite,
ne mogu s vama u kolo!”

Tko umre za domovinu,
za pravdu ljudsku, za slobodu
on kod vas, braćo, ne umire,
on s vama živi, druguje.

Vi njemu pjesme pjevate,
pjesmama vi ga žalite
svi se vi tako radjate
i svi tako umirete!

A ovdje – zašto padoh ja,
zašto me kuršum pogodi,
zašto me zemlja pritisnu
za koga ludo poginuh?

Kažite braćo, kažite,
kažite pa prodjite,
nište me neće dignuti,
moja smrt je – crna smrt!

Plaču – a kad se u selu
prvi pijetli javiše,
vile u goru nestaše
junake svoje vodeći!

Polje je pusto ostalo,
jutro bez zore svanulo
u polju vrba žalosna
vojnika žali neznanog.

_________________________________________________________________________________

Kosta Kočo Racin (mkd. Коста Апостолов Солев Рацин; rođen u Velesu, 22. decembra 1908. poginuo u Lopušniku 13. juna 1943.), makedonski i jugoslovenski pesnik. Bio je najistaknutiji pesnik, prozaista, kritičar, istorijski mislilac, rodoljub i najpoznatiji makedonski intelektualac između dva svetska rata.Godine 1924. došao je u dodir sa marksizmom i postao član SKOJ-a.
Prvo literarno delo koje je Racin napisao bili su “Sinovi gladi“, na srpskom jeziku, a delo je objavljeno 1928. godine u zagrebačkom listu „Kritika“.
Pridružio se partizanima gde je i poginuo u mestu Lopušnik 1943. godine.